data-nosnippet>
Bijeli luk je neizostavan dio gotovo svake kuhinje. Njegov oštar miris i karakterističan ukus čine ga savršenim dodatkom jelima, dok njegova ljekovita svojstva već hiljadama godina služe ljudima u borbi protiv raznih bolesti. Mnogi ne znaju da je bijeli luk moguće lako uzgajati kod kuće, bez velikih površina, specijalnih alata ili mnogo truda. Potrebno je samo malo strpljenja i osnovno znanje.
U današnje vrijeme, kada cijene povrća variraju, a kvalitet nije uvijek pouzdan, imati sopstveni izvor bijelog luka je pravi blagoslov. Ne samo da ćete imati uvijek pri ruci svježi luk, već ćete biti sigurni da nije tretiran štetnim hemikalijama.
Prvo pitanje koje se postavlja je: odakle početi? Sve što vam treba su obični češnjevi bijelog luka – po mogućnosti domaći ili organski, jer tretirani češnjevi često ne klijaju. Odaberite one koji su čvrsti, neoštećeni i još uvek imaju zaštitnu ljusku.
Kada uzgajate bijeli luk kod kuće, imate dvije opcije: uzgoj u saksiji na prozorskoj dasci ili u bašti. Obe varijante su vrlo jednostavne, a proces je gotovo identičan.
Odaberite saksiju dubine najmanje 20 cm. Važno je da ima rupe za odvod viška vode. Napunite je bogatom, rastresitom zemljom, najbolje onom pomiješanom sa kompostom. Bijeli luk ne voli zbijenu zemlju, jer se tada korijen ne razvija kako treba.
Zatim razdvojite glavicu luka na pojedinačne češnjeve, ali nemojte skidati kožicu sa njih. Svaki češanj sadi se tako da vrh (šiljati dio) bude okrenut nagore, a korijen (ravna strana) prema dolje.
U zemlji se sadi na dubinu od oko 5 cm, sa razmakom od 10 cm između svakog češnja.
Zemlju je potrebno redovno zalivati, ali umjereno – prekomjerna vlaga može dovesti do truljenja korijena. Idealno je da zemlja uvijek bude blago vlažna, ali ne natopljena.
Najbolji period za sadnju bijelog luka je jesen, ali možete ga zasaditi i u proljeće. Kod jesenje sadnje, luk se razvija polako tokom zime i daje veće glavice u proljeće ili početkom ljeta.
Kako bijeli luk raste, počinju da izbijaju zeleni izdanci. Oni ne samo da su jestivi i ukusni, već i pokazuju da proces ide kako treba. Možete ih povremeno rezati i koristiti kao dodatak salatama ili jelima.
Kada listovi počnu da žute i venu, znak je da je vrijeme za vađenje. To se obično dešava oko 7-9 mjeseci nakon sadnje. Glavice se tada vade pažljivo iz zemlje, očiste od viška zemlje i ostave da se suše na sjenovitom, provjetrenom mjestu nekoliko dana.
U ovom trenutku već imate svoj domaći bijeli luk. Dio možete odmah koristiti, a dio ostaviti da se čuva – na hladnom, suvom i tamnom mjestu.
Za uzgoj bijelog luka kod kuće, biće vam potrebno:
-
Nekoliko zdravih češnjeva domaćeg bijelog luka
-
Saksija dubine 20 cm ili baštenska parcela
-
Kvalitetna zemlja pomiješana s kompostom
-
Umjereno zalivanje
-
Strpljenje (oko 7-9 mjeseci do formirane glavice)
Ono što je zanimljivo jeste da možete saditi bijeli luk sukcesivno, svakih mjesec dana, pa imati kontinuiran izvor svježeg luka. Takođe, moguće je saditi ga i u recikliranim posudama: starim kantama, flašama, drvenim sanducima – dokle god imaju dobru drenažu.
Prednost ovakvog uzgoja je i u tome što možete kontrolisati uslove i hemikalije, pa vaš bijeli luk zaista bude “prava stvar” – zdrav, čist i domaći.
Bijeli luk je poznat i po svojim ljekovitim osobinama – pomaže kod prehlade, snižava krvni pritisak, djeluje antibakterijski, a redovno konzumiranje jača imunitet. Zato nije ni čudo što mnogi žele da ga imaju uvijek pri ruci.
Zamislite samo – svako jutro možete ustati, otići do prozora i ubrati vlastiti, svježi bijeli luk koji ste sami uzgojili. To je osjećaj koji nijedna kupovina u prodavnici ne može zamijeniti.
U današnjem ubrzanom svijetu, ovakvi mali koraci ka samoodrživosti znače mnogo. Ne samo za vaše zdravlje, već i za duševni mir. Uzgajanje biljaka, pa makar i u maloj saksiji, donosi radost i osjećaj postignuća.
Probajte i vi – zasadite samo nekoliko češnjeva i pratite kako se pretvaraju u moćnu biljku. Vrlo brzo ćete shvatiti zašto sve više ljudi bira da svoj bijeli luk uzgaja kod kuće.
