Kada je pre 30 godina na buvljoj pijaci kupila prsten za smešnih deset funti (oko 1200 dinara), Debra Godard ga je odložila u kutijicu i ubrzo je zaboravila na njega.
Britanka, koja danas ima 55 godina, setila ga se tek kada je njena majka nasela na prevaru, zbog koje je ostala bez ušteđevine. Da bi bar malo pomogla majci, Debra je odlučila da proda nekoliko starih stvari, među kojima je bio i pomenuti prsten.
Nadajući se da mu je vrednost bar malo porasla, odnela ga je u zlataru.
– Zlatar se umalo nije onesvestio – ispričala je za “San”.
– Rekao mi je: “Znate li šta je ovo? To je dijamant!”
Ne samo to: dijamant je bio gotovo savršen. Sva uzbuđena, Debra nije spavala celu noć, jer je razmišljala šta da radi.
Odlučila je da ga ponudi na prodaju preko aukcijske kuće “Sodbi”, gde je njegova vrednost procenjena na 844.000 evra.
Majku je častila putovanjem na Barbados, koncertima Toma Džonsa i Selin Dion u Las Vegasu, kao i bundom.
– To je karma za sve loše stvari koje su nam se desile u životu – kaže Britanka i otkriva da je predosetila dobitak.
Noć pre nego što je odnela prsten kod zlatara, sanjala je da je prodala prsten od stakla za 750 funti.
BONUS TEKST:
Nakit – više od sjaja, to je priča koja se nosi
Nakit nije samo ukras. Nije ni samo komad metala, stakla, zlata ili srebra. On je uspomena, simbol, naslijeđe i osjećaj. Ponekad malen, neupadljiv, ali nosi u sebi priče koje su veće od riječi – priče o ljubavi, naslijeđu, gubitku, ponosu, počecima i obećanjima.
Koliko puta si vidio prsten na nečijoj ruci i znao da nije tamo samo zbog estetike?
Taj prsten je možda pripadao baki, možda je poklon za diplomu, možda znak vječne ljubavi ili tiha podrška koju nosiš uvijek sa sobom.
Naušnice koje više ne nosiš, ali ih čuvaš, jer te podsjećaju na prvi izlazak, na mladost ili na posebnu osobu. Nakit ima tu moć da veže vrijeme u jedan trenutak.
Zanimljivo je kako neki komadi nakita nemaju nikakvu tržišnu vrijednost, ali su neprocjenjivi za srce. Mala narukvica iz djetinjstva, slomljena ogrlica koju ne želiš popraviti jer je takva “baš kako treba”, broš iz mamine mladosti ili lančić koji ti je neko dao “bez posebnog razloga”, a ti znaš da razlog ipak postoji.
Sa zlatom i srebrom ide i osjećaj težine – ne samo materijalne, već i emotivne. Nakit se često prenosi s koljena na koljeno, kao neizrečeno „sjećaj se ko si i odakle dolaziš“. U nekim porodicama, ogrlica ili broš postaju tiha veza među generacijama – majka daje kćeri, ona svojoj, i tako u krug. Bez mnogo riječi, samo kroz pokret ruke i pogled.
Naravno, postoje i oni sjajni, moderni komadi koje kupujemo sami – da se nagradimo, da zablistamo, da se sjetimo da vrijedimo. I to je u redu. Nakit ima moć da nas podsjeti koliko možemo voljeti sebe i druge.
Nije važno koliko košta. Važno je šta znači. I kad ga staviš, osjetiš – to nisi samo ti u ogledalu. To su uspomene, snovi, sjećanja i tihi podsjetnik da sve što je važno – nosiš sa sobom.
