Kada se pomene visok nivo šećera u krvi, prva asocijacija većine ljudi je – ishrana. I to je logično. Slatkiši, peciva, gazirana pića i industrijski obrađena hrana imaju direktan uticaj na nivo glukoze u organizmu. Ali istina je da postoje i drugi faktori, manje očigledni, koji mogu izazvati skok šećera – a da s hranom nemaju nikakve veze.
Nauka je danas dovoljno napredovala da zna: naše tijelo reaguje na mnogo više od onoga što unesemo kroz usta. Stil života, obrasci ponašanja, pa čak i emotivna stanja, mogu uticati na to kako tijelo koristi i skladišti glukozu. U tome i leži problem – jer mnogi ljudi koji izbjegavaju slatko i hrane se zdravo, i dalje imaju povišen šećer.
Zato ćemo danas otkriti tri navike koje većina nas ima, a koje mogu uticati na šećer u krvi – bez da smo toga svjesni. Ove navike posebno su česte kod ljudi koji vode sjedilački i pasivan način života, što dodatno pogoršava stvari.
Prva od njih je hronično izbjegavanje fizičke aktivnosti. Mnogi misle da, ako nisu gojazni, nemaju potrebu za kretanjem. Međutim, fizička aktivnost nije tu samo da sagorijeva kalorije – već i da pomaže ćelijama da bolje iskoriste insulin, odnosno da glukoza lakše ulazi u ćelije. Kada se krećemo, naše tijelo prirodno balansira nivo šećera.
S druge strane, kada danima sjedimo, čak i ako se hranimo pravilno, mišići postaju manje osjetljivi na insulin. To dovodi do stanja koje se zove insulinska rezistencija, a to je prvi korak ka dijabetesu tipa 2.
Druga navika koja tiho sabotaše šećer u krvi je – nedostatak sna. Ljudima često promakne koliko je san važan za metabolizam. Kada noću ne spavate dovoljno, ili ako vam je san isprekidan, tijelo ulazi u stanje stresa. U tom stanju, luče se hormoni poput kortizola koji direktno utiču na porast glukoze u krvi.
Studije su pokazale da već nekoliko neprospavanih noći može pogoršati insulinsku osjetljivost kod zdravih ljudi. Zamislite šta se dešava kod onih koji hronično pate od nesanice ili spavaju manje od 6 sati.
Treća navika je možda i najpodcjenjenija – a riječ je o konstantnom stresu. Današnji način života nas tjera da stalno žurimo, brinemo, planiramo i analiziramo. Kada smo pod stresom, tijelo misli da je u opasnosti. Kao odgovor, izlučuje više glukoze u krv kako bi nam “pomoglo” da se izborimo s “opasnošću”.
Međutim, kada ta glukoza nije potrošena – jer ne trčimo ni od čega, već sjedimo za kompjuterom – ona ostaje u krvotoku i povećava nivo šećera. Ovo je posebno opasno kod ljudi koji već imaju predispoziciju za dijabetes.
Kombinacija ove tri navike – neaktivnost, loš san i stres – pravi je recept za disbalans šećera, čak i kod ljudi koji ne jedu slatko. I što je najgore, sve tri navike su tihe. Ne osjećate ih odmah, već se problemi gomilaju mjesecima, pa i godinama.
Najteže je to što ljudi često nisu ni svjesni da su “lijenost” i pasivnost glavni problem. Sjedilački način života postao je norma. Radimo od kuće, sjedimo u kolima, gledamo serije i rijetko kad napravimo više od 3000 koraka dnevno.
San se često žrtvuje zbog obaveza, a stres se podnosi kao nešto normalno. Niko ne razmišlja da sve to može imati direktne posljedice na endokrini sistem i nivo šećera.
Ako ste primijetili da vam se javlja umor nakon obroka, zamućen vid, učestalo mokrenje ili nenasitan apetit – to mogu biti rani znakovi da vam šećer nije pod kontrolom. I to možda nema nikakve veze sa vašim jelovnikom.
Zato je važno da obratite pažnju i na ove faktore. Ne traže oni drastične promjene, već postepeno uvođenje zdravijih navika.
Tri ključne navike koje negativno utiču na šećer u krvi, a nisu povezane s ishranom su:
– Nedostatak fizičke aktivnosti
– Nesanica i neredovan san
– Hronični stres i napetost
Već 30 minuta lagane šetnje dnevno može značajno poboljšati insulinsku osjetljivost. Ako to spojite s redovnim i kvalitetnim snom, rezultati mogu biti vidljivi već za nekoliko sedmica.
Stres je najteži za kontrolu, ali nije nemoguće. Tehnike disanja, joga, meditacija, razgovori s bliskim osobama – sve to može pomoći u njegovom smanjenju.
Ako ste već na terapiji za šećer, ove promjene mogu dodatno pomoći u stabilizaciji glukoze. A ako niste – mogu vas sačuvati da do terapije i ne dođe.
Na kraju, važno je shvatiti da kontrola šećera ne zavisi samo od toga šta jedemo. Naše navike, emocije i svakodnevna rutina imaju jednako jak uticaj.
U zdravom tijelu, šećer je pod kontrolom. Ali tijelo traži pažnju. Ako ga zapostavimo – i ono će nas iznevjeriti. Zato ga slušajte. I krećite se, odmarajte i dišite.
To nije luksuz. To je neophodnost.
