data-nosnippet>
Otac je otišao na pecanje sa kćerkom i nikada se nisu vratili – sve dok lovac nije pronašao njihovu kameru.Subotnje jutro bilo je mirno kada je Robert rekao desetogodišnjoj Emiliji da je vodi na pecanje. Spakovali su štapove, rashladnu torbu i malu vodootpornu kameru koju je Emilija obožavala.
Laura ih je ispratila sa trijema, mahala im i čekala poruku koja nikada nije stigla. Do večeri, zabrinutost je prerasla u paniku.Policija je pretražila šumu i obalu jezera, helikopteri i psi tragali danima – ali Roberta i Emilije nije bilo nigdje.
Sedmice su prolazile, teorije su kružile, a Laura je svakog dana sjedila na trijemu, čekajući.A onda, mjesecima kasnije, lovac je pronašao malu, blatom prekrivenu kameru ispod oborenog stabla – onu istu koju je Emilija ponijela tog dana.
Lovac je donio kameru šerifovom uredu, a Laura je bila pozvana da prisustvuje kada su je otvorili. Ruke su joj drhtale dok je gledala kako tehničar skida sloj blata i uključuje uređaj.
Prvi snimak prikazivao je Roberta i Emiliju kako sjede na obali jezera. Smijali su se, a Emilija je pokazivala ribu koju su upravo upecali. Laura je osjetila kako joj oči zasuzile – prvi put poslije mjeseci vidjela je njihova nasmijana lica.Snimci su prelazili u kasnije sate dana. Na jednom videu, sunce je već zalazilo, a kamera se pomjerila dok je Emilija snimala nešto iza oca.
Na ekranu se vidio čovjek u lovačkoj jakni kako stoji na suprotnoj strani obale. Nije govorio ništa, samo ih je posmatrao. Robert je mahnuo, ali čovjek se okrenuo i nestao u šumi.Sljedeći snimak bio je mutan – kamera je pala na zemlju, a čuo se glasni šum i Robertov glas kako viče Emiliji da trči. Srce Lauri je stalo dok je slušala.
Posljednji kadar prikazivao je tamu, šuškanje lišća i glasove – ali tada je baterija umrla.Policija je iskoristila snimke da odredi tačnu lokaciju. Uz pomoć lovca, našli su tragove logora duboko u šumi, udaljenog više kilometara od jezera.
Na tom mjestu pronašli su hrpu spaljenog drveta i ostatke odjeće – i tragove koji su vodili dublje u šumu. Nakon nekoliko dana potrage, pronašli su improvizovanu kolibu.
Unutra – Robert i Emilija. Mršavi, iscrpljeni, ali živi. Otkrili su da ih je taj nepoznati čovjek primorao da se sklone s puta i zadržao ih, vjerovatno u stanju mentalne nestabilnosti, sve dok nije napustio kolibu.Spasioci su ih odveli u bolnicu gdje su proveli nekoliko dana. Emilija je, držeći majčinu ruku, rekla: „Tata me štitio sve vrijeme. Rekao je da ćeš nas pronaći.“
Laura je zaplakala i zagrlila ih oboje, osjećajući da je noćna mora konačno završena.Robert se kasnije zahvalio lovcu koji je pronašao kameru. „Bez tog snimka, možda nas nikada ne bi našli,“ rekao je.
Cedar Grove je organizovao okupljanje u njihovu čast – cijela zajednica je slavila njihov povratak.Te noći, Laura je ugasila lampu pored Emilijinog kreveta i po prvi put nakon mjeseci mirno zaspala, znajući da su njena porodica i njeno srce ponovo na okupu.
