Na prvi pogled, može djelovati da sve funkcioniše – posao, porodica, obaveze, osmijeh pred drugima. Ipak, postoje žene koje, iako spolja djeluju funkcionalno, iznutra polako gube sebe. Nisu to žene koje su “slabe”, niti one koje ne znaju šta žele. To su najčešće upravo one koje su najviše davale drugima – dok su zaboravljale na sebe.
Briga o sebi ne znači samo urednu frizuru i lijepu garderobu. To je duboka, svakodnevna obaveza prema vlastitom tijelu, duši i umu. Kada žena prestane da se njeguje iznutra, to se prije ili kasnije pokaže i spolja – u ponašanju, izgledu, stavovima, energiji.
Nekada nije lako primijetiti kada ta promjena počne da se dešava. Žene su često vješte u tome da prikriju umor, bol i emocionalni pad, pogotovo pred djecom, partnerom ili kolegama. Ali određeni znaci ipak odaju da više ne stavljaju sebe na listu prioriteta.
Sastojci koji najčešće otkrivaju da žena više ne vodi računa o sebi:
-
Hroničan umor i gubitak volje – Umor je više od fizičkog iscrpljenja. Kada žena stalno odgađa ono što joj prija, kada ne osjeća uzbuđenje zbog sitnih radosti, kada joj dani prolaze u automatizmu, to je znak da se izgubila u svakodnevici.
-
Zanemarivanje lične njege – Ne radi se samo o šminki ili frizuri. Riječ je o tome kada žena prestane da želi da se dopadne sebi. Kada joj postane svejedno kako izgleda i kako se osjeća u vlastitoj koži. Ovaj znak često dolazi prvi – ali je drugi po važnosti jer duboko odražava emocionalno stanje.
-
Gubitak granica – Kada više ne zna reći “ne”. Kada pristaje na sve, izbjegava sukobe i ugađa svima oko sebe, iako to ide na njenu štetu. To je siguran pokazatelj da je prestala da vrednuje vlastite potrebe.
-
Osjećaj da ništa više nije njeno – Njene stvari, prostor, vrijeme… sve je posvećeno drugima. Nema više rituala koje voli, nema svojih momenata. I to nije žrtva – to je gubitak sebe.
-
Pretjerana potreba da sve bude “u redu” spolja – Kada stalno uvjerava druge (i sebe) da je sve dobro. Kada joj osmijeh služi kao štit, a ne kao izraz sreće. Žene koje su prestale da se brinu o sebi često najviše glume da im je savršeno.
Ovi znaci nisu tu da bismo osuđivali ili analizirali tuđe živote. Oni su podsjetnik. Mnoge žene ni ne shvataju da su došle do te tačke. Briga o drugima im je postala prioritet, pa su potpuno zaboravile da su i one bića koja zaslužuju nježnost, vrijeme, pažnju i ljubav.
Društvo često nagrađuje žene koje se žrtvuju. Majke koje “nikad ne odmaraju”, supruge koje “trpe”, radnice koje “ne znaju za bolovanje”. A upravo to je problem. Jer takve žene najbrže izgore – i iznutra se polako gase.
Zato nije sramota reći: “Dosta je.” Nije znak slabosti kada žena kaže: “Treba mi dan za sebe.” Naprotiv – to je najzdraviji mogući čin samopoštovanja.
Mnoge žene koje su prošle kroz taj proces oporavka kažu da je sve krenulo od male odluke: da odu u šetnju bez telefona, da popiju kafu u tišini, da kupe sebi omiljeni cvijet, bez posebnog razloga. Te sitnice ne mijenjaju život preko noći, ali vraćaju osjećaj da vrijedimo i van onoga što činimo za druge.
Žena koja vodi računa o sebi nije sebična. Ona zna da bez unutrašnjeg mira ne može dati iskrenu ljubav. Bez zdravlja – nema snage. Bez radosti – nema prave prisutnosti.
Važno je i da okolina to prepozna. Partner, djeca, prijatelji – treba da primijete kada žena počinje da gubi sebe. I ne da je kritikuju, već da je podsjete ko je bila. Da je podrže u tome da se ponovo pronađe.
Jer kada žena voli sebe, tada najljepše voli i sve druge.
Bonus savjet:
Ako se prepoznajete u ovom tekstu, postavite sebi jedno jednostavno pitanje svakog jutra: “Šta ću danas uraditi samo za sebe – bez osjećaja krivice?” To može biti i pet minuta tišine, šetnja, čitanje ili omiljeni kolač. Važno je da to postane navika. I iz te navike rađa se novi život – ispunjeniji, srećniji i zdraviji.
