Veza između roditelja i dece jedna je od najposebnijih i najvažnijih u životu svakog čoveka. Međutim, često deca nesvesno prave greške koje duboko pogađaju njihove roditelje. Mnogi ne razmišljaju o tome koliko njihove reči ili postupci mogu povrediti one koji su im dali život i pružili bezuslovnu ljubav.
Majke i očevi ulažu mnogo truda, vremena i ljubavi u odrastanje svoje dece. Uprkos tome, deca ponekad ne shvataju koliko su njihovi postupci važni i kako mogu da povrede roditelje bez namere. To nisu velike, namerne uvrede, već sitnice koje se gomilaju i postaju rana.
Jedan od najtežih grehova koji deca prave prema roditeljima jeste nepoštovanje. To može biti u obliku bezobraznih reči, ignorisanja saveta ili nedostatka zahvalnosti. Takav stav ranjava roditeljsku dušu i ostavlja trajne posledice.
Još jedna česta greška jeste zanemarivanje roditelja. Kako godine prolaze, deca postaju zauzeta svojim životima i zaboravljaju na one koji su im bili na prvom mestu. Zaboravljanje da se jave, posete ili jednostavno saslušaju roditelje često izaziva osećaj usamljenosti i tuge kod njih.
Treći greh jeste kritika i osuđivanje roditelja. Deca ponekad ne shvataju da su roditelji, baš kao i oni, ljudi sa svojim manama i greškama. Previše kritike ili osuđivanja može narušiti odnos i stvoriti distancu.
Četvrti greh je neiskrenost. Kada deca kriju prave osećaje, probleme ili činjenice od roditelja, narušava se poverenje koje je ključno za dobar odnos. Takva tajnovitost vodi do nesporazuma i udaljenosti.
Peti greh jeste nepoštovanje majke, jer kako kaže jedna drevna izreka: “Nikad nemoj povrediti majku, Bog broji njene suze.” Majka nosi i neizmernu ljubav i neizdrživu bol. Svaka povreda ostavlja dubok trag i teško se leči.
Šesti greh je neprepoznavanje ili odbacivanje žrtvovanja koje su roditelji učinili za svoju decu. Često se podrazumeva sav trud, briga i odricanja, a deca ne pokazuju dovoljno zahvalnosti ni razumevanja.
Ovi grehovi nisu uvek očigledni i često se javljaju bez namere, ali njihov uticaj na roditelje može biti veliki. Važno je da deca budu svesna koliko su roditelji dali i koliko zaslužuju poštovanje i ljubav zauzvrat.Razumevanje i saosećanje su ključni u odnosu roditelj–dete. Kada deca nauče da cene i poštuju roditelje, grade mostove ljubavi i poverenja koji traju ceo život.
Često roditelji ne traže mnogo, samo da budu voljeni i poštovani, da se njihov trud ne zaboravi i da se osećaju važno u životima svoje dece.Veza sa roditeljima može biti izvor snage, utehe i mudrosti, ali i bolnih iskustava ako se ne neguje pravilno.Deca treba da budu svesna da su roditelji često njihovi najveći saveznici i prijatelji, spremni da pomognu bezuslovno.
Učenje zahvalnosti i izražavanje ljubavi jednostavnim gestovima može puno značiti. Poziv, zagrljaj, ili iskrena reč umeju da izleče mnoge rane.Nije važno samo šta deca dobijaju od roditelja, već i šta vraćaju zauzvrat. Ljubav i poštovanje su vrednosti koje se ne mogu kupiti, već se zaslužuju.U godinama kada roditelji postaju stariji, deca bi trebalo da pokažu posebnu brigu i pažnju. To je način da se zahvale za sve što su dobili.
Ponekad je teško priznati greške i promeniti odnos, ali svaka promena na bolje donosi mir i sreću u porodicu.Roditeljska ljubav je bezuslovna, ali to ne znači da deca mogu zanemariti svoje obaveze prema njima.
Dobro je povremeno setiti se da su roditelji bili ti koji su nas učili prvim koracima i rečima, i da zaslužuju poštovanje.Mnogi roditelji ne traže savršenstvo, već iskrenost, pažnju i poštovanje, što su najvažniji stubovi svake porodice.
Zato je važno ne praviti grehe koje mogu ostaviti duboke rane, već graditi odnose puni ljubavi i razumevanja.U svetu punom brzine i obaveza, treba se podsetiti koliko su roditelji važni i koliko malo treba da im pokažemo da ih volimo.Na kraju, svesnost o ovim grehovima može biti prvi korak ka boljem odnosu i srećnijem životu za sve članove porodice.