Poznato je da su djeca genetska kombinacija oba roditelja, ali ukoliko jedan roditelj ima izraženije gene, djeca često nasljeđuju upravo njihove dominantne osobine.
I dok su brojna istraživanja ukazivala na to da se inteligencija u najvećoj mjeri prenosi putem majčinskih gena, postavlja se pitanje – koje to osobine dolaze isključivo s očeve strane?
Na portalu semicwetik.ru objavljena je lista od sedam karakteristika koje se, prema istraživanjima, češće nasljeđuju od oca:
1. Psihička stanja i mentalni poremećaji
Određeni mentalni poremećaji, poput poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) i šizofrenije, češće se prenose sa očeve strane. Genetika igra veliku ulogu u nasljeđivanju ovih stanja.
2. Plodnost i reproduktivni potencijal
Kvalitet sperme može biti genetski uslovljen. Neka istraživanja pokazuju da muškarci koji imaju probleme sa plodnošću mogu te iste poteškoće prenijeti na potomke – naročito ako je začeće ostvareno putem vantjelesne oplodnje.
3. Srčane bolesti
Otkriveno je da pojedini muškarci mogu nositi genetske varijacije koje povećavaju rizik od srčanih oboljenja, konkretno koronarne bolesti srca. Ova predispozicija se najčešće prenosi na sinove.
4. Pol djeteta
Spol djeteta određuje isključivo otac. Muškarci nose X i Y hromozome, dok žene imaju samo X. Ako spermatozoid nosi X – dijete će biti djevojčica, ako nosi Y – dječak.
5. Visina
Na tjelesni rast djeteta značajno utiču geni oca. Što je otac viši, veće su šanse da će i dijete naslijediti sličnu visinu.
6. Boja očiju
Očev genetski materijal često je dominantniji u određivanju boje očiju, pa djeca često nasljeđuju očevu boju ili oblik očiju.
7. Zubi i vilica
Struktura vilice i osobine poput gustine, veličine i boje zuba najčešće se prenose s očeve strane. Ako je otac imao problema sa zubima – velika je šansa da će ih imati i dijete.
BONUS TEKST:
“Genetika: Tihi scenarista našeg života”
U svakom od nas postoji kodiran jezik koji nismo birali, ali koji oblikuje ono što jesmo — genetika. To je tihi scenarista našeg tijela, uma i potencijala. Od boje očiju, visine, predispozicija za određene bolesti, pa čak i sklonosti ka ponašanjima — sve nosimo u sebi mnogo prije nego što naučimo da govorimo ili hodamo.
Genetika nije sudbina, ali je okvir. Zamislimo da je život knjiga, a genetika je papir na kojem se ta knjiga piše. Možemo birati riječi, ton i stil, ali struktura – debljina, boja, tekstura papira – to dolazi iz naše DNK. Iako se mnogo toga može oblikovati kroz iskustvo, ishranu, okruženje i način života, genetika ostaje temelj.
Zahvaljujući naučnim otkrićima, danas možemo mnogo više saznati o sebi nego ikada prije. Testovi mogu otkriti rizike za razne bolesti, poput dijabetesa, karcinoma ili srčanih oboljenja, što nam daje priliku da reagujemo na vrijeme. Možemo znati da li imamo predispoziciju za sport, lakše gradimo mišiće, sporije se oporavljamo ili imamo veći prag bola — i to nije “nagađanje”, već nauka.
Ali genetika nije samo priča o zdravlju. Ona govori i o porijeklu, o našim precima, o putovanjima koja su naši geni prošli kroz hiljade godina. Svaka osoba nosi u sebi tragove istorije — mješavinu naroda, kontinenata, migracija i sudbina koje su oblikovale čovječanstvo.
Ipak, najvažnija lekcija genetike je ova: iako ne možemo birati šta naslijeđujemo, možemo birati kako ćemo s tim živjeti. Možemo iskoristiti informacije iz genetike da unaprijedimo život, da budemo pažljiviji prema sebi, da pratimo signale koje nam tijelo šalje, i da radimo na onome što možemo promijeniti.
Jer geni nisu zatvor. Oni su mapa. A ti si onaj koji bira kuda ćeš ići.
