Pčelar otkrio trik koji otkriva lažni med u sekundi – Evo na šta trebate obratiti pažnju!

U vremenu kad se sve više govori o ishrani, zdravlju i prirodnim preparatima, med je jedna od najčešće korištenih namirnica za koju svi vjerujemo da je lijek iz prirode. Međutim, tržište je preplavljeno lažnim, razblaženim i industrijski obrađenim proizvodima koji se predstavljaju kao pravi domaći med. Ljudi često ni ne znaju da godinama koriste “slatki sirup” umjesto pravog pčelinjeg blaga.

Pčelar sa dugogodišnjim iskustvom, Žarko Stepanović iz okoline Valjeva, odlučio je da podijeli jednostavan trik koji svakome može pomoći da prepozna pravi od lažnog meda – bez laboratorija, bez specijalne opreme, samo pogledom.

“Većina ljudi ne zna da vrh tegle sve govori,” počinje Žarko. “Kada otvorite teglu meda, pogledajte pažljivo vrh – pravi med će uvijek imati tanak sloj sitnih mjehurića koji se nalaze tik ispod poklopca ili oko ivice. To je prirodan rezultat fermentacije i znak da je med sazreo. Lažni med je obično ‘sterilan’ na vrhu, izgleda savršeno čist i bez ikakvih tragova pjene ili mjehurića.”

Ali to nije jedino na šta treba obratiti pažnju. Pravi med se kristališe. To je prirodan proces. Ako vam prodavac kaže da njegov med “nikad ne kristališe”, znajte da tu nešto nije u redu. Kristalizacija je znak da u medu ima prirodnih šećera, da nije pregrijan niti razblažen vodom.

“Lažni med često ostane tečan mjesecima, pa čak i godinama, i to mnogima djeluje kao prednost. Ali prava istina je – takav med je najčešće zagrijavan na visokim temperaturama, filtriran ili mu je dodat šećerni sirup kako bi ostao tečan,” objašnjava Žarko.

Još jedan trik je tzv. test kapanja. Uzmite kašiku meda i pustite da kapne nazad u teglu. Pravi med se povlači u nitima, sporo curi i nikad ne prska. Lažni med je više tečan, curi prebrzo i često prska u kapljicama.

Stepanović kaže i da boja nije presudan pokazatelj kvaliteta: “Ljudi često misle da med mora biti taman da bi bio pravi, ali to nije tačno. Boja zavisi od vrste biljaka koje su pčele oprašivale. Bagremov med je svijetao, dok je lipov nešto tamniji. Bitno je da se zna porijeklo i da se vjeruje provjerenom pčelaru.”

Kupovina meda direktno od pčelara najbolja je opcija, ali ako to nije moguće, treba obratiti pažnju na etiketu. Izbjegavajte proizvode koji nemaju jasno naznačeno porijeklo, ili koji sadrže dodatke poput glukoznog sirupa, aditiva ili konzervansa.

Za kraj, Stepanović dodaje: “Nećete vjerovati koliko ljudi uopšte ne zna da je razlika između prirodnog i fabričkog meda ogromna – i po zdravlje, i po ukusu. Pravi med je živ, pun enzima, prirodnih antibiotika i ima moć da liječi. Lažni med, naprotiv, može opteretiti organizam i čak izazvati probleme sa šećerom.”

Ako ste do sada samo vjerovali deklaracijama ili kupovali “med” u supermarketima jer izgleda lijepo u tegli – vrijeme je da promijenite navike. Otvorite teglu, pogledajte vrh, pratite kako kaplje sa kašike i ne zaboravite – ako ne kristališe, nije prirodan. I ono najvažnije: vjerujte pčelaru, a ne samo ambalaži.