Paradajz je kralj vrta. Sočan, mirisan i svestran u kuhinji – gotovo da nema domaćinstva koje ga ne koristi svakodnevno. No, mnogi početnici nailaze na probleme čim krenu s uzgojem: biljke se izduže, plodova je malo ili nikako, a listovi požute. Dobra vijest je da se sve to može izbjeći ako stvari postavite kako treba od samog početka.
Za početak, izbor sorte igra važnu ulogu. Ako nemate puno prostora, birajte niže, grmolike sorte (determinantne), dok visoke sorte (indeterminantne) trebaju stalak i više njege, ali daju više plodova duže vremena. Odabir prave sorte prema prostoru koji imate je već pola uspjeha.
Prava magija, međutim, počinje u zemlji. Paradajz voli bogatu, rahlu zemlju, s dobrom drenažom i neutralnim do blago kiselim pH (oko 6.2–6.8). Ako koristite zemlju iz vrta, obavezno je obogatite kompostom. Za uzgoj u saksijama koristite kvalitetnu mješavinu sa dodatkom perlit-a ili kokosovih vlakana za prozračnost.
Jedna greška koju mnogi naprave jeste sadnja biljke „preplitko“. Paradajz je jedna od rijetkih biljaka koju možete saditi dublje – čak i do prvih listova. Na taj način će duž stabljike razviti dodatno korijenje, što znači jaču i stabilniju biljku.
Zalijevanje je osjetljiva tema kod paradajza. Oni ne vole da su stalno natopljeni, ali ni da se potpuno osuše. Prava mjera je duboko, ali povremeno zalijevanje – jednom do dva puta sedmično, zavisno od klime. I uvijek ujutro, da se višak vlage ispari tokom dana.
Sastojci (za domaći prirodni stimulator za paradajz):
-
1 kora od banane
-
1 kašika pepela
-
1 kašičica šećera
-
1 litar mlake vode
-
par kapi limunovog soka
Ovu mješavinu ostavite da odstoji 24 sata, pa koristite za zalijevanje korijena jednom u 10 dana. Kalijum i fosfor iz banane i pepela jačaju korijen i podstiču cvjetanje.
Osim pravilnog zalijevanja i ishrane, paradajz traži i – podršku. Visoke sorte treba obavezno vezivati uz štap ili mrežu jer se lako slome. Takođe, redovno odstranjujte zaperke – to su mali izdanci koji izbijaju iz pazuha grana i listova. Ako ih ne uklonite, biljka troši energiju na njih umjesto na plodove.
Sunčeva svjetlost je ključna. Paradajz voli direktno sunce – najmanje 6 sati dnevno, idealno 8. Ako sadite u posudama, pomjerajte ih tokom dana za maksimalno izlaganje.
Još jedan savjet stručnjaka: ne pretjerujte s dušičnim đubrivima. Ona će dati puno lišća, ali malo plodova. Balansirana formula NPK 5-10-10 ili domaći pripravci sa više fosfora i kalijuma su daleko bolji izbor.
Kada plodovi počnu dozrijevati, nemojte čekati da potpuno pocrvene na biljci. Uberite ih kad su skoro crveni – ostavite ih da sazriju do kraja na sobnoj temperaturi. Tako ćete rasteretiti biljku i podstaći novu turu plodova.
Ne zaboravite na zaštitu. Prirodni sprej od bijelog luka, sode bikarbone i sapuna može biti sjajan način da spriječite pojavu lisnih uši i pepelnice, a da ne koristite agresivne hemikalije.
BONUS SAVJET:
Paradajz voli društvo! Posadite u blizini bosiljak, neven ili bijeli luk – odbijaju štetočine i poboljšavaju ukus plodova. Ove biljke ne samo da pomažu u rastu paradajza, već vašu baštu čine i mirisnijom i zdravijom.
Na kraju, ključ uspjeha u uzgoju paradajza leži u detaljima. Ako mu pružite dobar početak – dobru zemlju, pravilan razmak, sunce i podršku – paradajz će vam se odužiti obiljem zdravih, ukusnih plodova. A ako ove savjete primijenite već pri prvoj sadnji, možete preskočiti godine frustracije i odmah uživati u plodovima svog rada – doslovno.
