Soda bikarbona je prisutna u gotovo svakoj kuhinji. Generacijama se koristi kao sredstvo za pečenje, čišćenje, ali i za zdravlje. No, ono što većina ljudi ne zna jeste da se ona, kada je u pitanju zdravlje želuca i probave, mora koristiti veoma pažljivo.
Doktorka Sanja Petrović, specijalista interne medicine, tvrdi da soda bikarbona zaista može biti „prva pomoć“ kod problema poput žgaravice, kiseline, nadutosti i probavnih smetnji – ali samo pod jednim uslovom: mora se uzimati pravilno i nikako prečesto.
„Najčešća greška koju ljudi prave jeste da prečesto piju rastvor sode bikarbone i to odmah poslije obilnog obroka“, ističe dr Sanja. „To može izazvati kontraefekat, pa čak i narušiti prirodni balans želudačne kiseline.“
Prema njenim riječima, soda bikarbona funkcioniše kao blagi antacid, neutralizujući višak želudačne kiseline. Ali, ako se koristi pogrešno – organizam može reagovati tako što će proizvesti još više kiseline.
Jedini pravilan način, kaže ona, jeste da se koristi u razblaženoj formi – najčešće jedna četvrtina do najviše pola kašičice rastvorene u čaši mlake vode. I to ne više od jednom dnevno, i nikako svaki dan.
Takođe, preporučuje da se rastvor pije najmanje sat vremena prije jela ili dva sata poslije jela. To daje organizmu dovoljno vremena da prirodno obradi hranu i da se želudac ne optereti dodatno.
Soda može biti izuzetno korisna kod povremenih stanja kao što su:
-
Kiseline i pečenja u stomaku
-
Nadutost i podrigivanje
-
Neprijatno varenje masnije hrane
-
Osjećaj težine poslije obroka
Ali doktorka upozorava: “Ako ove tegobe imate često, nemojte se oslanjati samo na sodu. Potrebno je da se javite ljekaru jer to može biti znak ozbiljnijih problema poput gastritisa, helikobakterije ili čira.”
Jedna od važnih prednosti sode jeste što ona djeluje gotovo trenutno. Već nekoliko minuta nakon uzimanja, mnogi osjete olakšanje. Međutim, efekat je kratkotrajan, pa se ne preporučuje kao trajno rješenje.
Kod određenih ljudi, prekomjerna upotreba sode može izazvati nadimanje, povišen krvni pritisak ili čak probleme s bubrezima. Zato je ključno ne prelaziti preporučenu dozu.
Dr Sanja takođe upozorava da osobe koje imaju problema s bubrezima, srcem ili piju lijekove za pritisak ili dijuretike – ne bi smjele uzimati sodu bez konsultacije s ljekarom.
Još jedna česta greška jeste što ljudi kombinuju sodu bikarbonu s kiselim voćem ili sokovima, misleći da će efekat biti jači. Naprotiv, takve kombinacije mogu izazvati snažnu reakciju u stomaku, pa i mučninu.
Soda bikarbona nikako ne smije da se miješa s mlijekom ili alkoholom, jer može izazvati gasove i nelagodu.
Oni koji žele da isprobaju ovaj metod treba da zapamte: soda bikarbona ne liječi uzrok problema, već samo trenutno olakšava simptome. Za pravu prevenciju, potrebno je mijenjati navike u ishrani.
Preporučuje se laganija ishrana, manje pržene hrane, izbjegavanje gaziranih pića i veće količine tečnosti tokom dana. U tom kontekstu, soda može biti dodatna pomoć – ali ne i zamjena za zdrav način života.
Postoje i alternativne metode za prirodno smanjenje kiseline – poput čaja od kamilice, đumbira ili čajne kašičice jabučnog sirćeta u vodi. Sve ove metode imaju blaže djelovanje i pogodne su za duži period upotrebe.
Ukoliko se soda koristi pametno, može pomoći u hitnim situacijama. Recimo, kada vas uhvati jaka žgaravica u sred noći ili kad vam ponestane lijekova – tada soda može biti zlata vrijedna.
Ipak, sve više doktora se slaže da bi ona trebalo da bude samo pomoćno, a ne osnovno sredstvo.
Dr Sanja zaključuje: „Soda bikarbona je kao vatrogasac – dođe brzo, ugasi plamen, ali nije tu da pravi temelje kuće. Ako vam često treba soda, to je znak da morate mijenjati stil života.“
Zato je važno znati kada, kako i koliko koristiti ovaj bijeli prah – jer čak i najjednostavnije stvari iz kuhinje mogu biti pravi lijek, ali samo kad se koriste kako treba.
Nekada je u zdravlju najbitnija ravnoteža – a soda je savršen primjer toga. Kad je uzmete u pravoj količini i u pravo vrijeme, može vam zaista donijeti olakšanje i mir u stomaku.
Probajte, ali mudro. Jer kako kažu – sve je u mjeri.
