Šta ste prvo vidjeli na slici otkriva u potpunosti kako se nosite sa problemima!

Kroz ovaj test ličnosti možemo istražiti je li nam draža uloga u kojoj postavljamo smjernice o tome kako se nositi s određenim izazovima ili se osjećamo sigurnije u ulozi osobe koja prati takve smjernice.

Pažljivo promotrite sliku i odgovorite na pitanje što ste prvo primijetili – dva aligatora ili pticu s raširenim krilima?

Foto: Brightside

Ako ste prvo uočili dva aligatora…

Ako ste prvo zamijetili dva aligatora jedan nasuprot drugome, to znači da preferirate imati kontrolu nad svim aspektima svog života i biti na čelu svake odluke. Rođeni ste vođa i uživate biti ta osoba koja usmjerava ljude kamo trebaju i što trebaju raditi jer ne volite primati naredbe od drugih.

Međutim, ako ste prvo primijetili pticu s raširenim krilima u žutom prostoru, to ukazuje da vam je ugodnije sjediti na stražnjem sjedalu automobila i pustiti druge da vam govore što biste trebali raditi. To ne znači da niste sposobni lider ili da nemate izvrsne vođstvene vještine; jednostavno preferirate kada vam se jasno kaže što trebate učiniti.

Ako ste primijetili i aligatore i pticu…
Ako ste primijetili obje slike, to ukazuje da ste sposobni prilagoditi se situaciji i postupati prema njoj. Nije bitno tko upravlja ili koga treba usmjeravati; bez obzira na okolnosti, obavit ćete dobar posao jer stavljanje dobrobiti drugih na prvo mjesto važno vam je bez obzira na okolnosti.

BONUS TEKST:

Sebičnost: Tiho ponašanje koje ruši odnose i udaljava nas od sreće

Sebičnost je osobina koju rijetko ko rado priznaje sebi. Često je prepoznajemo kod drugih, a mnogo teže u sopstvenim postupcima. Ipak, svi je ponekad pokazujemo – svjesno ili nesvjesno. To nije nužno znak da smo loši ljudi, već više odraz nesigurnosti, straha ili navike da prvo gledamo sebe jer vjerujemo da niko drugi neće.

U društvu koje često podstiče individualizam i uspjeh “po svaku cijenu”, sebičnost se zna maskirati u “brigu za sebe”. I da budemo jasni – briga o sebi i sebičnost nisu ista stvar. Brinuti o sebi znači postaviti granice, čuvati svoje mentalno i fizičko zdravlje. Sebičnost je nešto drugo: ona podrazumijeva ignorisanje potreba drugih, iskorištavanje tuđe dobrote, ili stalno stavljanje vlastitih interesa ispred svega.

Zašto sebičnost boli?

Sebičnost s vremenom udaljava ljude. Ona nije uvijek glasna – ponekad se skriva u sitnim stvarima: kad ne pitamo “kako si?”, kad stalno tražimo, a rijetko dajemo, kad uzimamo tuđe vrijeme i energiju, a ne vraćamo ništa zauzvrat.

Ljudi mogu mnogo trpjeti, ali u jednom trenutku shvate da nisu tu da bi stalno popunjavali tuđe praznine. I tada se tiho udalje. Zato je sebičnost opasna – nije to osobina koja stvara konflikte odmah, već ona koja tiho kopa temelje odnosa, dok sve ne pukne bez velike buke.

Sebičnost i usamljenost

Zanimljivo je da su sebični ljudi često i usamljeni. Možda imaju ljude oko sebe, ali nemaju stvarne veze. Povezanost se ne gradi na uzimanju, već na davanju. Nisu ni materijalne stvari ono što zbližava, već pažnja, prisutnost, iskrena riječ.

Usamljenost često dolazi kad ljudi oko nas shvate da nas zanimaju samo kada nama nešto treba. Sebičan čovjek možda neće odmah osjetiti posljedice, ali s vremenom ostane bez podrške i bliskosti.

Može li se sebičnost promijeniti?

Naravno da može. Prvi korak je prepoznavanje. To zahtijeva iskrenost prema sebi, što nije lako. Potrebno je zapitati se: “Jesam li nekada bio tu samo kad je meni odgovaralo?” ili “Dajem li dovoljno onima koji su tu za mene?”

Drugi korak je vježbanje pažnje prema drugima. Nekad je dovoljno malo – poruka podrške, pomoć bez očekivanja nečeg zauzvrat, spremnost da slušamo. Sebičnost slabi onog trenutka kad iskreno poželimo da budemo tu za nekog drugog, a ne zato što ćemo imati korist, već zato što to jednostavno želimo.

Zaključak

Svi mi imamo trenutke kada mislimo na sebe više nego na druge, i to je u redu. Važno je da to ne postane način života. Sebičnost ne vodi sreći. Daje iluziju kontrole i sigurnosti, ali nas u suštini izoluje. Ljepota života je u povezanosti, razumijevanju i davanju – jer kada dijelimo, tada i dobijamo najviše.

A pravo bogatstvo se ne mjeri onim što zadržimo za sebe, već onim što podijelimo s drugima.