Kivi, poznat po svom egzotičnom ukusu i bogatstvu vitamina C, često se povezuje s toplijim krajevima i prostranim vrtovima. Međutim, istina je da ga možete uspješno uzgajati i u običnoj saksiji – čak i ako živite u stanu. Sve što vam je potrebno jeste prava metoda i malo strpljenja.
Uzgoj kivija u saksiji postaje sve popularniji među urbanim baštovanima. Razlog je jednostavan: ovo voće ne samo da je zdravo i ukusno, već i lijepo izgleda kada se razvije u bujnu lozu. S pravim pristupom, stablo kivija može donijeti plodove i na vašem balkonu.
Prva stvar koju treba znati jeste da postoje različite vrste kivija. Za uzgoj u saksiji najpogodnije su sorte otpornije na hladnoću, kao što su ‘Jenny’ (samonosiva) ili sorte Actinidia arguta koje su kompaktne i prilagodljive ograničenom prostoru.
Odabir prave saksije je ključan korak. Saksija treba da ima minimum 40 cm dubine i širine, sa dobrim sistemom drenaže. Kivi razvija snažno korijenje, pa mu treba prostor da raste i diše.
Jednako važan je i kvalitet zemlje. Kiviju prija rahla, dobro drenirana zemlja bogata kompostom. Idealna mješavina bi sadržala humus, vrtno tlo i malo pijeska kako bi se spriječilo zadržavanje vode u korijenu.
Sastojci i alat:
-
Sjeme ili sadnica kivija (najbolje samonosiva sorta)
-
Saksija dubine najmanje 40 cm
-
Kompost i rahla zemlja
-
Potpora ili rešetka za lozu
-
Voda sobne temperature
-
Osunčano mjesto (balkon, terasa ili prozor)
Postupak sadnje nije komplikovan. Ukoliko koristite sjeme, prethodno ga potopite u vodi 24 sata, zatim stavite u vlažnu vatu nekoliko dana dok ne proklija. Zatim presadite u saksiju i držite na toplom mjestu. Ako pak imate sadnicu, jednostavno je posadite direktno u pripremljenu zemlju.
Tokom rasta, kivi voli mnogo svjetlosti. Idealno je da se saksija nalazi na mjestu koje prima bar 6 sati sunca dnevno. Nedostatak svjetlosti može usporiti rast i umanjiti šanse za plodonošenje.
Biljku je potrebno zalijevati redovno, ali umjereno. Kivi ne voli da mu korijen stoji u vodi, pa se preporučuje zalivanje tek kada se gornji sloj zemlje osuši. U toplim mjesecima češće, a zimi rjeđe.
Dodavanje prirodnog đubriva jednom mjesečno može značajno pomoći razvoju. Kompost čini čuda, a ako imate čaj od bananine kore ili talog kafe, vaša biljka će vam biti zahvalna.
Ne zaboravite na potporu. Kivi je puzavica i kako raste, treba mu oslonac. Najbolje je postaviti drvenu ili metalnu rešetku uz koju će se penjati. Na taj način dobijate i lijepu dekoraciju za balkon.
Biljka počinje cvjetati obično nakon druge godine. Tada možete očekivati i prve plodove, posebno ako imate samoprašnu sortu. Ako uzgajate obične muške i ženske biljke, moraćete imati obje da biste dobili plodove.
U hladnijim krajevima, tokom zime je važno zaštititi biljku. Unesite je unutra ili omotajte saksiju izolacijskim materijalom. Kivi može preživjeti niske temperature, ali mladim biljkama treba dodatna njega.
Orezivanje je važan dio održavanja. Najbolje je uklanjati suhe grane i usmjeravati rast loze tako da ne bude previše zbijena. Ova praksa pomaže boljoj cirkulaciji vazduha i zdravijem plodonosnom ciklusu.
Tokom ljeta, kada biljka počne formirati plodove, redovno zalivanje i malo dodatnog đubriva pomoći će da plodovi budu krupni i slatki. Ovo je period kada kivi troši najviše energije i treba mu vaša pažnja.
Nakon berbe, biljku ostavite da se odmori. Zimi neće rasti mnogo, ali to je prirodni ritam. U proljeće će ponovo krenuti snažno, a vi ćete imati sve bolje prinose iz godine u godinu.
Mnogi koji su jednom uzgojili kivi u saksiji, više nikada nisu kupovali plodove u prodavnici. Njegov ukus, miris i tekstura kada je svježe ubran – jednostavno ne može da se poredi s industrijskim voćem.
Za kraj, možda najljepši dio čitavog procesa je osjećaj zadovoljstva. Znati da ste vlastitim rukama uzgojili tako zdravu i ukusnu biljku u saksiji daje nevjerovatnu motivaciju za dalje baštovanstvo.
Dakle, ne čekajte proljeće ili “idealne uslove”. Uzmite jednu saksiju, dobru sadnicu i pokušajte. Već za godinu-dvije, imaćete lišće, cvjetove i – najvažnije – sopstveni plod kivija, direktno s vašeg balkona.